Vaša “Kultura laži” je svojevremeno imala snažan odjek… Kako danas stoje stvari? Koliko se ta kultura laži razvila?

– Kultura laži je u punom cvatu. Danas više nijedna vijest u novinama nije istinita, čak ni ona najbanalnija, čak ni ona najbezazlenija. Na primjer, prije godinu dana u hrvatskim novinama osvanula je vijest da je u Makedoniji proradio vulkan, jedini vulkan na Balkanu. Nazvala sam prijateljicu u Skopje da je pitam kakav je to vulkan u Makedoniji, za koji do sada nismo znali. Neka rupica, rekla je, iz koje je prošištalo malo pare.

Šta je istina? Kako doći do nje danas?

– Tko želi saznati istinu, naći će je. Tko ne želi, taj će lijeno čekati da mu lokalni mediji sažvaću “istinu” i gurnu mu je tako sažvakanu u usta. A onda pitanje je za kojom vrstom istine žudite: ako vas zanima Severinin život, dobit ćete i više “istine” nego što trebate na dnevnoj bazi.

Na čemu radite trenutno?

– Na proznoj knjizi.

Šta vas danas najviše “provocira”?

– Nepravda, ljudska glupost i laž, kao i uvijek!

Odnos centra i margine tema su ovogodišnjeg Krokodil festivala, šta to podrazumeva u književnosti?

– Koliko god se mi ponašali kao da centar i periferija ne postoje, oni doista postoje. Centar ima u rukama višestruku moć: financijsku, tržišnu, medijsku. Periferija se bavi kulturnim aktivizmom. Aktivizam se ne plaća, što znači da kultura na periferiji ovisi o goloj ljudskoj izdržljivosti, i mrvicama koje kulturni manageri bacaju radnicima u kulturi sa svoga stola. Ovdje ne govorimo o estetskim vrijednostima. Centar, međutim, nameće i vrijednosne ljestvice. S obzirom da ima višestruku moć on može lako nametnuti i estetske vrijednosti, što s velikim zadovoljstvom i čini.

ČITAJTE  Marko Vidojković: Swiss airemo

Čini se da živimo u društvu spektakla, može li kultura opstati u takvoj situaciji i odoleti izazovima da mu se i sama prikloni? Kako?

– Ako živimo u društvu spektakla, to samo znači da većina ljudi upravo to i želi, te da većina ljudi u takvom društvu uživa. Individualizam više nije u modi. Većina ljudi danas želi da budu kao i većina drugih ljudi, da budu masa, kolektiv, da se socijaliziraju na sve moguće načine, a načina ima mnogo. I kultura je jedan od načina socijalizacije. Književnost također. Svi čitamo Murakamija, jer svi čitamo Murakamija, svi, dakle, dijelimo tu kulturnu vrijednost. Ako u nekom kutu zemlje ljudi lijevaju sebi kante vode po glavi, iz ma kojeg to bilo razloga, onda će i ostatak svijeta lijevati sebi kante vode po glavi, zaboravivši na razloge. Globalizam je divan, internet je fantastičan, informacije putuju neviđenom brzinom, stvari se još nisu stigle ni dogoditi, a mi već znamo za njih. Nije li vrijeme da se zapitamo nismo li baš zbog toga postali gomila podložna brzoj fašizaciji?

Gde su nestali intelektualci? Zašto se ne čuju?

– Intelektualci nisu nestali, oni su tu. Među nama. Oni se ne čuju naprosto zato jer nema moćnih medijskih foruma s kojih bi se mogli čuti. Drugim riječima, netko je ukrao mikrofon! Mediji ne posvećuju dovoljno prostora ozbiljnim temama, a ako nešto prostora i ima, onda će ta mjesta popuniti tzv. kompatibilni intelektualci. Kod nas kompatibilni intelektualci moraju imati podobnu krvnu grupu, i moraju javno deklarirati svoju ljubav i lojalnost državi, vjeri i krvnoj grupi. Mi nemamo nezavisne intelektualce, naši intelektualci su plaćeni za to da imaju mišljenje. Da biste bili posve nezavisni, morate biti nezaposleni i pisati za internetske forume besplatno. Drugo, intelektualci su svugdje, pa i kod nas izgubili važnost. Prije nekog vremena neka me novinarka, koja je usput rečeno završila književnost, tražila za intervju. Gotovo da sam pristala, a onda se ispostavilo da novinarka od mene traži da joj objasnim “fenomen Severine”. Ja se još uvijek iščuđavam nad tom epizodom, dok drugi tvrde da je to normalno.

ČITAJTE  Dušan Nedeljković: Pisac od industrijskog čelika

Da li je danas ovde uopšte moguća revolucija?

– Jest. Ali ako do nje dođe, bit će mrtvih kao nikada do sada.

Kako, iz svoje perspektive, vidite postjugoslovensko društvo u budućnosti?

– Nisam profet, pojma nemam. Ali zasada je bijedno, nazadno, lažljivo, potkupljivo i slugansko. Post-jugoslaveni su se pretvorili u papagaje koji ponavljaju to što njihovi sadašnji gospodari žele, čak i onda kada im gospodari umjesto kruha bacaju čavle.

Koji su, po vama, glavni problemi mladog sveta koji živi na području Balkana?

– Apatija, pragmatizam, intelektualna lijenost, nazadnost.

Šta biste im preporučili da čitaju?

– Sve!

Izvor: 24sata


Leave a Reply

Your email address will not be published.