Skriveni dragulji književnosti: neispričane priče koje su zaslužile da budu ispričane


Da li je pravi Nikoletina Bursać bio četnik? Da li je 1948. godine Staljin zaista posetio Tita? Da li je Ivo Andrić bio seksualni predator? Zašto SPC zaista želi da poseduje urnu Nikole Tesle? Zašto niko neće da objavi knjigu penzionisanog agenta UDB-e? Šta se zapravo krije iza projekta „Beograd na vodi“? Odgovore na ova, ali i na mnoga druga pitanja, možete potražiti u novim neispričanim pričama koje će se uskoro naći u svim većim knjižarama.

Svi se još uvek dobro sećamo lavine koju je prošle godine pokrenuo izlazak knjige Đinđić 2025. Mijata Lekića. Knjiga napisana u formi političkog trilera sa elementima fantastike i koja se bavi pitanjem šta bi se dogodilo da nije uspeo atentat na premijera Srbije pokrenula je široku raspravu koja je nadilazila uske književne krugove. Srbija iz 2025. koju je u svom delu fikcije naslikao čuveni ekonomista i redovni profesor na Univerzitetu u Novom Sadu zaintrigirala je stručnjake iz raznih oblasti, ali i neke aktuelne političare. Na ovaj način knjiga je, osim javne rasprave o tome gde je danas naša zemlja i gde je mogla biti, pokrenula i određena previranja među društvenom elitom, kao i procese kojima danas svedočimo.

Čini se da još od knjige Darka Lopandića Čerčil na dvoru kralja Aleksandra Obrenovića, u kojoj je autor veštom rukom istoričara napisao priču o tome šta bi se dogodilo da nije bilo Majskog prevrata u kome je okončana jedna kraljevska dinastija, neka knjiga nije privukla toliku pažnju šire javnosti.

Imajući ove primere u vidu, postavlja se pitanje zašto se nijedna izdavačka kuća još uvek nije odvažila da objavi rukopis, za sada javnosti nepoznatog službenika UDB-e, o dekadentnim žurkama koje je u svom stanu u tajnosti organizovao naš jedini nobelovac. Kako su seksualne perverzije, naročito one poznatih, nešto što nesumnjivo privlači pažnju javnosti, neobično je što neki komercijalni izdavač još uvek nema sluha za delo koje je decenijama bilo zaboravljeno u arhivama službi bezbednosti. Naročito ako imamo u obzir da je feljton, u kome su objavljivani delovi ovih službenih beleški državnog špijuna pretočenih u romanesknu formu, bio nešto o čemu su bukvalno svi pričali.

Ako su vam priče o kojima je bilo reči u ranijim pasusima nepoznate ili vam se čini da ih se ne sećate, sasvim ste u pravu. U pitanju su izmišljene knjige koje još uvek nisu… pa… izmišljene.

Želeli smo da vam na slikovit način dočaramo fenomen koji možemo nazvati neispričanim pričama. Da, Rajko Grlić je već napisao knjigu tog naslova, ali mogućnosti neispričanih priča se ne okončavaju sa njom. Ono što je najbolje sa neispričanim pričama jeste njihova neiscrpnost i ogromni potencijali koji se iza njih kriju.

U pitanju je vrsta književnosti koja se bavi otkrivanjem i istraživanjem nedovoljno rasvetljenih tema.

Možemo iskoristiti manje poznate istorijske događaje, pomalo zaboravljene istorijske ličnosti ili neobjašnjene misterije kao povod na napišemo neispričanu priču.

Neispričane priče možemo iskoristiti da istražimo nedovoljno razrađene priče iz literature. Kao mogućnost da se likovi, događaji i motivi koji su ostali u zapećku neke napisane priče, dalje razviju i istraže.

Teme neispričanih priča mogu biti i sami književnici. U njima možemo otkrivati njihove tajne, misterije ili kontroverze koje su bile manje poznate ili nepoznate javnosti.

Takođe, neispričane priče se mogu iskoristiti za pisanje fikcije ili za stvaranje novih priča koje su inspirisane nedovoljno istraženim događajima. Neispričane priče leže između stvarnosti i mašte i, kao takve, predstavljaju veliku inspiraciju za pisce.

Šta bi se dogodilo da nije bilo otmice lepe Helene? Prema grčkoj mitologiji Trojanski rat je započeo kada je princ Pariz oteo lepu Helenu od kralja Sparte. Da li bi bilo desetogodišnjeg rata da nije bilo ove otmice? Mnogi istoričari tvrde da je Prvi svetski rat bio okidač za ključne događaje 20. veka. Ali šta bi se dogodilo da nije bilo Velikog rata? Da li bi, uopšte, bilo rata da je Gavrilo Princip tog vidovdanskog jutra uganuo nogu? Kako bi danas izgledala civilizacija da su Vikinzi nastavili sa osvajanjem Novog sveta? Koliko bi svet bio drugačiji da je Aleksandar Makedonski doživeo pozne godine i bio u mogućnosti da nastavi da širi u učvršćuje svoju državu? Šta bi, na koncu, bilo sa nama da su četnici pobedili partizane?

Neispričane priče književnicima nude mnogo prostora da iskažu svoju kreativnost, a mogućnosti su gotovo neograničene.

Uživajte u neispričanim pričama.

Piše: Milan Aranđelović