Izdavačka kuća Booka u septembru je objavila „Inšallah, Madona, inšallah“ Miljenka Jergovića, raskošnu zbirku priča koje predstavljaju svojevrsni prozni remiks bosanskih sevdalinki i dalmatinskih klapskih pesama.
Koristeći sevdalinke i klapske pesme kao podtekst za priče, Jergović prikazuje kako se pojedinačne i istorijske tragedije prožimaju sa životnom radošću i ljubavlju, i potcrtava kako slučajni događaji često imaju sudbinski značaj.
U zbirci se autor kreće vekovima i prostorima, mešajući prošlost i sadašnjost, stvarnost i fikciju, Zapad i Orijent, hrišćane i muslimane, stanovnike planinskih sela i lučkih gradova…
Napisane karakterističnim stilom, Jergovićeve priče rastu, razgranavaju se, umnožavaju u sebi, a pojedinačne sudbine se pretvaraju u kolektivni glas, mit i bajku. Individualne i istorijske tragedije prožimaju se sa životnom radošću i ljubavlju, potcrtavajući kako slučajni događaji često imaju sudbinski značaj.
O tome kako su priče nastale, autor kaže: „Pjesme koje sam često slušao, u različitim izvedbama i okolnostima (…) vazda su me izazivale razlozima zbog kojih su napisane. Autor im je najčešće nepoznat, izvođači su pjesme mijenjali i prilagođavali sebi, ali je ostajala snažna lirska osnova i naslućivao se konkretni životni bol i gubitak iz kojega su ispjevane. Zanimao me događaj koji je stajao iza pojedine pjesme i kako bi bilo da je umjesto nje ispričana priča.“
Jergović je prvi novinski tekst objavio 1983, a prvu pesničku zbirku „Opservatorija Varšava“ 1988. Pored zbirki priča „Sarajevski Marlboro“, „Mama Leone“, „Inšallah, Madona, Inšallah“, „Trojica za Kartal“, napisao je desetak romana, među kojima su „Vjetrogonja Babukić i njegovo doba“, „Rod“, „Dvori od oraha“ i „Ruta Tannenbaum“. Poljski prevod njegovog romana „Srda pjeva, u sumrak, na Duhove“ dobio je 2012. u Vroclavu književnu nagradu „Angelus“ za najbolju knjigu Srednje Evrope. Dela su mu prevedena na više od dvadeset jezika, a za svoj književni i publicistički rad primio je više nagrada. Živi na selu nedaleko od Zagreba.