Photo: Marko Todorović

Marko Popović: “Najvažnije je da se maksimalno posvetite pisanju”


Marko Popović  je završio je dramaturgiju na FDU i školu filmske režije u Njujorku. Snimao je kratke filmove, radio kao scenarista na televizijama i kao kopirajter u marketinškim agencijama. Tekstove je objavljivao u časopisu Vreme i na sajtu b92.net. Autor je romana Jedan pogrešan korak, a scenarista je filma i serije Jedini izlaz kao i serije Tajna vinove loze.

Želeli smo da od Popovića čujemo kako su izgledali njegovi književni počeci i koje bi savete mogao da pruži mladim autorima. Evo šta nam je ispričao.

  • Sa kojim problemima ste se suočili kada ste pisali svoju prvu knjigu? Koji je bio najveći problem?

Najveći problem mi je bio da li ću uopšte uspeti da je napišem. Kad sam shvatio da ipak hoću, negde na trećini romana, onda je ostao još samo pitanje: kad? Ja jako sporo pišem, pa mi je vreme uvek najveći problem i najveći neprijatelj.

  • Da li je bilo teško objaviti prvu knjigu? Šta Vam je najviše pomoglo, a šta odmoglo?

Nije pitanje šta, nego ko mi je pomogao. U mom slučaju, to je bio tadašnji urednik u Laguni Igor Marojević koji je jako brzo pročitao moj roman i odmah mi odgovorio da želi da ga objavi.  Dakle, dugo sam pisao, ali sam brzo objavio, pa se to nekako kompenzovalo.

  • U kom trenutku ste za sebe mogli da kažete da ste postali pisac?

Kad sam ugledao svoju knjigu u Laguninom izlogu.

Pročitajte i ovo: Marko Popović preporučuje kriminalističke serije koje morate pogledati

  • Postoji li razlika između pisca i književnika?

Književnik je neko ko piše knjige, a pisac može da bude i dramski pisac, scenarista, kopirajter, pisac pr tekstova, itd. Tako bar ja to vidim.

  • Da li se suočavate sa spisateljskom blokadom i kako je pobeđujete?

Ja sam u konstantnoj blokadi, a pobeđujem je tako što sednem i radim.

  • Koliko je istraživanje o temi o kojoj želite da pišete važno? Da li je?

Za dokumentarističko pisanje, jeste. Za fikciju, ne toliko. Ja na istraživanje uglavnom gledam kao na gubljenje vremena. Kad pisac sedne da piše, onda treba da piše, a ne da luda po netu.

  • Šta uočavate kao najveću grešku koju danas prave mladi autori?

Previše istražuju.

  • Da li možete da ponudite neki savet mladim ljudima koji žele da počnu da se bave pisanjem?

Najvažnije je da svoje pisanje shvatite ozbiljno i da mu se maksimalno posvetite.

Razgovarao: Milan Aranđelović