Knjiga o piscu koji “krade” tuđe živote za svoje priče


Izdavačka kuća Dereta objavila je na srpskom jeziku roman Pripovedač francuske književnice An Ser, jedno od njenih intrigantnih proznih dela koje na suptilan način istražuje prirodu pisanja i odnos između autora, pripovedača i stvarnosti. Prevod sa francuskog potpisuje Novak Golubović.

PROČITAJTE I OVO:  „Komadi dečaka“ Elajze Klark, roman koji razara zonu komfora

PROČITAJTE I OVO:  Fenomen Fride Makfaden: put „Kućne pomoćnice“ od samizdata do svetske slave

Roman Pripovedač polazi od naizgled jednostavne premise, ali već u samom naslovu krije svojevrsnu književnu igru. U središtu priče nalazi se pripovedač koji zapravo nije onaj koga bismo očekivali. On ostaje gotovo neprimetan lik i dopušta autoru da vodi priču ispunjenu suptilnom fantazijom, pronicljivošću i istinom. Glas koji pripoveda nikada ne govori u prvom licu, već pažljivo posmatra jednog naizgled običnog gospodina, koji je i sam pripovedač, verovatno romanopisac, dok se oko njega odvija ljubavna priča u kojoj ostali likovi deluju zbunjeno ili dvosmisleno.

Razlog za to leži u njihovoj slutnji da je ovaj čovek pre svega pripovedač. On se pojavljuje kao gotovo nevin varalica koji prisvaja ljude, prizore i ambijente kako bi ih pretvorio u materijal za budući roman. Umesto da učestvuje u događajima, radije ih posmatra iz daljine, izbegavajući osudu drugih i ostajući na granici između stvarnog života i književnosti.

U tom smislu roman otvara i pitanje unutrašnje napetosti koju mnogi pisci osećaju. Pisanje je za njih nužno, gotovo životvorno, ali istovremeno postoji i tiha želja da jednog dana budu celi bez njega, da ne moraju stalno da posežu za pisanjem kako bi se osećali ispunjeno. Kreativnost se u tom prostoru pojavljuje kao odgovor na unutrašnju prazninu ili ranu, kao način da se kroz fikciju savlada ono što u stvarnom životu ostaje neizgovoreno.

An Ser rođena je 1960. godine i jedna je od zapaženih savremenih francuskih književnica. Diplomirala je književnost na Sorboni, gde je i magistrirala na temu bajki iz sedamnaestog veka. Prve tekstove objavljivala je u uglednim francuskim književnim časopisima, a njen debitantski roman Les Gouvernantes iz 1992. godine privukao je veliku pažnju kritike. Nakon toga objavila je više romana i zbirki priča.

Među priznanjima koja je dobila izdvajaju se nagrada Fondacije Cino del Duca za roman Un chapeau léopard i Gonkurova nagrada za kratku priču za zbirku Au coeur d’un été tout en or. Njeno stvaralaštvo kritika često opisuje kao hipnotično, očaravajuće i pomalo bajkovito, dok sama autorka među svojim književnim uzorima navodi Roberta Valzera, Franca Kafku, Ketrin Mensfild i Henrija Džejmsa.