Literarna bomba sa Kube – knjiga koja spaja poeziju i brutalnu stvarnost


Kubanska autorka i performerka Marta Luisa Ernandes Kadenas u romanu “Kurva i feretka” spaja poeziju, autobiografske fragmente i brutalnu iskrenost kako bi istražila žensko telo, seksualnost i otpor u društvu koje i dalje ćuti o mnogim tabuima.

Foto: Freepic, Magnus

Feretka je mala vrsta pitome kune, odnosno domaći tvor, koji se često drži kao kućni ljubimac.

Potekla je od divljeg evropskog tvora, a ljudi su je pripitomili još pre više od dve hiljade godina, prvobitno radi lova na glodare i zečeve, jer je vrlo okretna i može da uđe u uske rupe.

Lovci bi feretku puštali u jazbine zečeva ili kunića, a ona bi, vođena instinktom predatora, jurila životinju kroz mrežu tunela. Uplašeni plen bi tada izleteo napolje, gde su ga lovci hvatali mrežama ili gađali strelama (kasnije puškama). Feretke se lako provlače kroz uske hodnike pod zemljom, mogu dugo pratiti plen ispod zemlje i prirodno su motivisane da gone i istražuju.

U kontekstu romana Kurva i feretka kubanske autorke Marte Luise Ernandes Kadenas izraz feretka se koristi kako bi se opisale osobe koje su kod nas poznate kao lojalisti, ali i po nekim pogrdnijim nadimcima koji uključuju gastronomske elemente.

Kako Vikipedija navodi, kurva u svom najžešćem značenju predstavlja pežorativni izraz za ženu koja se bavi prostitucijom; metaforički može označavati ličnost koja je zbog novca i materijalne koristi spremna izdati svoje ideale, porodicu, prijatelje, naciju ili društvenu grupu. Za muškarca koji se bavi prostitucijom se koristi pežorativni izraz “muška kurva”.

U kontekstu romana ovaj izraz se upotrebljava u svom izbornom, neprenesenom, značenju.

Smrt Fidela Kastra, kojim započinje priča, donosi ambivalentna osećanja, kao i uvek kada dugovečni vladar napusti materijalni svet. Neki tuguju, drugi se pretvaraju da žale (jer kurva nikada ne zna gde feretka vreba), a treći se raduju.

To što u mladi toliko oguglali na represivno društvo i postali gotovo apolitični, ne znači da ih represija neće udariti svom snagom. Lojalne feretke vrebaju i prate svaku njihovu zabranjenu času alkohola, uvučeni dim trave, svaki nedozvoljeni poljubac, naplaćeni snošaj.

Glavna junakinja Mari pokušava da uskladi svoj razuzdani umetnički život pozorišne dizajnerke i život u bedi, sa majkom koja je (ne)svesno podvodi poznatom režimskom filmskom stvaraocu. Sirovi svet u kome se kreće malo je drugačiji od onoga koji bi čitaoci očekivali od (ne)idealizovani prizora kubanskog društva. Dekadencija pozorišta prepunog opijata, usputnog ili nedozvoljenog seksa, gejeva, trans osoba… suprotstavljena je, gotovo reliktnoj, orvelovskoj diktaturi. Sa jedne strane, na ovoj Kubi postoje mobilni telefonu, pa čak i internet. A, opet, kredita za pozive nikada nema, a i internet je dostupan „na kašičicu“.

I telo glavne junakinje je „udvojeno“. Jedno pripada njoj i koristi ga za svoja zadovoljstva i potrebe, a drugo pripada olinjaloj feretki, da se nad njim iživljava za male pare. Pare koje hrane njenu porodicu.

Roman Kurva i feretka koju je, u prevodu Nataše Vasiljević, objavila izdavačka kuća Magnus, donosi sirovi prikaz današnje Kube. Takav je i jezik koji autorka koristi. Presan, grub, primitivan, namerno neizbrušen.

Kao centralna figura savremene kubanske kontrakulture, Marta Kadenas ređa književne forme i žanrove da bi iznutra razorila mehanizme osećanja nemoći, kontrole i društvene represije. Njena krvavo poetična proza, na granici pisma, eseja i drame, pokazuje srednji prst vladajućem narativu i skida trulu krpu koja krije sistemsku trulež. Autorka ističe da njeno delo nije samo fikcija, nego “novela, pismo između drugarica, pozorišna drama”.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Diadorim Editora (@diadorimeditora)

Za Martu Kadenas, kao dramaturškinju, autorku, performerku, pisanje nije pasivno, već živ i drhtav igrokaz čija je svrha da izbriše tišinu i otkrije ono što autoriteti žele da sakriju.

Kurva i feretka je snažna, provokativna i inovativna knjiga, a Marta Luisa Ernandes Kadenas se nameće kao glas jedne generacije koja je ogorčena, umorna, ali još uvek traži svoj prostor pravo da se pojavi i kaže „ne”.

Piše: Milan Aranđelović