Grasove „Pseće godine“: Oluja ideja i provokacija


„Pseće godine“ je poznati roman njemačkog nobelovca Gintera Grasa o usponu i padu Trećeg rajha iz perspektive žrtve, svjedoka i krivca. Ova knjiga, napisana 1963, a u bivšoj Jugoslaviji objavljena dvije godine kasnije 1965. u prevodu Ivana Ivanjija, sada je doživjela novo izdanje „Lagune“, koga prate Grasovi i Ivanjijevi tekstovi. Povodom novog izdanja „Psećih godina“ u Srbiji Gras je napomenuo da je snaga književnosti u tome da ona umije da savlada i podugačko vrijeme tišine i da poslije nje uprkos svih smutnji ponovo podsjeti na sebe.

„Pseće godine“ su treći dio trilogije o Gdanjsku kome još pripadaju i romani: „Limeni doboš“ (1959) i „Mačka i miš“ (1961). Kako navodi prevodilac Ivan Ivanji roman „Pseće godine“ sastoji se od tri knjige koje su prilično različito postavljene, različitim postupkom napisane, ispričane iz perspektive tri ličnosti (žrtve, svjedoka i krivca). Naslovi su im: Jutarnje smjene, Ljubavna pisma i Maternijade. Maternijade su vezane za jednog od dvojice glavnih junaka, Materna, a treba da podsjećaju na biblijske „jeremijade“ – žalopoljke. I sam Gras je izjavio da „Pseće godine“ smatra važnijim od „Limenog doboša“.

Radnja „Psećih godina“ započinje u malograđanskoj sredini grada Gdanjska dvadesetih godina prošlog vijeka kada dva dječaka, polu-Jevrejin Edi Amzel i arijevac Valter Matern, postaju pobratimi ritualnim miješanjem krvi. Njihove dječačke podvige prati vjerna keruša Zenta, koja će ošteniti Harasa, budućeg oca ovčara Princa, Firerovog ljubimca. Godine odmiču, prijateljstvo mladića i dalje je snažno i iskreno, a onda na vlast dolaze nacisti. Amzel je talentovani umjetnik koji stvarnost komentariše stvarajući strašila po liku ljudskom. Napadaju ga devetorica mladih pripadnika SA i izbijaju mu zube. Jedan od njih je – Matern. “Pseće godine“ su sada u punom zamahu: marširaju pravo u rat. Na sceni se ne mijenjaju igrači sve dok Princ konačno ne napusti svoga gospodara – jer i psu može biti dosta svega. U poslijeratnim godinama i Maternu je svega dosta. Zajedno sa Princom on kreće u potragu za počiniocima nacističkih zlodjela i svojim izgubljenim pobratimom Amzelom. Matern je nevin, on je antifašista, drugi su ti koji su krivi iako ih je talas prosperiteta Zapadne Njemačke naizgled oprao.

PROČITAJTE I OVO:  Knjige za decu: evo zašto i šta čitati bebama

„Pseće godine“ su, kako konstatuje nedjeljnik „Špigl“ književno djelo koje se ističe po izuzetnoj snazi jezičkog izraza; to je oluja ideja i provokacija, antologija savršeno napisanih kratkih priča, poetskih odlomaka i satiričnih majstorija; to je istovremeno i umjetnički roman i bajka i zavičajna priča i istorijska freska.

Ginter Gras je rođen u Gdanjsku 1927. Otac mu je bio protestantske vjere, a majka katolkinja poljskog porijekla. Grasa je nemoguće shvatiti bez Gdanjska (njemački Dancing) grada na Baltičkom moru u Poljskoj koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata pripao Njemačkoj. Gras uvijek naglašava da sa majčine strane vodi porijeklo od Kašuba koji se uglavnom smatraju poljskim plemenom, i dalje njeguju svoj posebni jezik. Prvu zbirku pjesama Gras je objavio 1956. godine. Zatim su uslijedile pozorišne drame „Ujak“ i „Poplava“. Poslije Gdanjske trilogije, uslijedio je period Grasovog angažmana u Socijaldemokratskoj partiji Njemačke, koji je ujedno i period plodnog stvaralačkog rada. Bogat književni opus donio mu je brojne ugledne književne nagrade i intelektualne počasti. Kada je 1999. dobio Nobelovu nagradu za književnost, mnogi su smatrali da je ovo prestižno priznanje moglo i da sačeka zbog Grasovih nepopustljivih i ponekad nepopularnih političkih stavova. Objavljivanje memoarske proze „Ljušteći luk“ naročito je izazvalo kontroverze i pretvorilo se u javni skandal, jer je tu Gras prvi put progovorio o svom učešću u nacističkim vojnim formacijama.

Simboli – strašila za ptice i crni pas

Grasova namjera je bila da napiše roman o krivici Njemaca pod Hitlerovom vlašću, a to čini držeći se vjerno jednog uskog stvarnog područja (Gdanjsk i njegovo predgrađe Langfur) šireći temu ka opšte njemačkim i svjetskim problemima. Kao simboli pojavljuju se strašila za ptice i crni pas, a i naslov upućuje na njega.

Rasan njemački ovčar ili kako Gras navodi „čistokrvni njemački ovčari“ potiču od poljskih kurjaka tako da pisac dovodi u pitanje njemačku rasističku teoriju.

PROČITAJTE I OVO:  Osvajanje slobode Žan-Pol Sartra

Na brojnim mjestima Gras se ruga njemačkoj idealističkoj filozofiji optužujući je za preteču hitlerizma. A čitava poglavlja u ovom romanu napisana su „pseudofilozofskim jezikom“.

Čitav period od djetinjstva u Gdanjsku, preko fašizma i rata, do „njemačkog privrednog čuda“ i stanja društva i društvene svijesti u zapadnoj Njemačkoj i u Berlinu, Gras naziva „psećim godinama“ upotrebljavajući pojam pseći kao jedan širi, poetsko prošireni sinonim za fašizam u najširem smislu.

Autor: Vujica Ognjenović
Izvor: vijesti.me