“Stojednogodišnjak koji je mislio da previše misli”: Saga o Trampu, Unu, Putinu i 21. veku


Junas Junason ili, pod pravim imenom, Per-Ola Junas Junason je rođen i odrastao u jednom malog gradu na jugu Švedske. Posle studija švedskog i španskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Geteborgu, Junason se vraća u zavičaj gde radi kao novinar u lokalom listu. Nakon toga prelazi u redakciju švedskog večernjeg lista Ekspresen. Dve godine nakon toga osniva sopstvenu medijsku kompaniju koja u jednom trenutku, naviše zahvaljujući Junasovom ličnom zalaganju, ima čak stotinu zaposlenih.

Zbog stresa izazvanih poslom Junason je počeo da pati od zdravstvenih tegoba te je, posle dve decenije u medijima, morao da napusti sve i da drastično promeni način života. Odlazi da, zajedno sa mačorom Molotovom, živi u malom selu na zabačenoj istočnoj švedskoj obali. Dve godine nakon toga seli se u Švajcarsku gde piše svoje prvo i najslavnije delo Stogodišnjak koji je iskočio kroz prozor i nestao. Knjiga je odmah postala pravi hit. Prevedena je na više od trideset jezika i dobila je brojna švedska i svetska književna priznanja, a na osnovu nje je snimljen i urnebesan film. Ova knjiga je i u Srbiji veoma brzo stekla kultni status, tiraž je odavno rasprodat, a knjiga je i dalje, uzalud, tražena u knjižarama i, sa nešto većim uspehom, po bibliotekama.

Glavni junak ove satirične avanture je Alan Karlson, živahni starčić koji na sve u životu gleda sa optimizmom i svakom problemu prilazi kao nečemu oko čega ne vredi previše (ili uopšte) paničiti. Karlson na svoj stoti rođendan napušta starački dom i time pokreće lavinu događaja koji će potpuno preokrenuti ne samo njegovu dotadašnju sredinu već gotovo čitavu zemlju.

Čekajući autobus na stanici Alan je zamoljen da pričuva jedan kofer. Kada naiđe autobus Alan ulazi sa koferom ne misleći na njegovog vlasnika i ne sluteći šta se u njemu nalazi.

PROČITAJTE I OVO:  "Geografske širine čežnje": Striptizeta u svetu glečera i duhova

Ispostaviće se da je u koferu 50 miliona kruna, zarađenih od preprodaje droge. U potragu za njim sada se uključuje ne samo uprava doma, policija, već i mafija. Započinje velika avantura na kojoj Alan upoznaje nove prijatelje i skreće pažnju javnosti. Kroz nove doživljaje ujedno se odmotava i Alanov raniji život, kao svojevrsno putovanje kroz istoriju dvadesetog veka. Iako nije zainteresovan za politiku Alan ipak postaje svedok i direktan učesnik važnih događaja koji su prožimali tu epohu.

Počevši kao stručnjak za eksploziv, vremenom menjajući brojna boravišta, imaće učešća i u postupku razvoja i primene atomske bombe, i biće u prilici da sreće mnoge važne ličnosti poput Staljina, Čerčila, Trumana, Maoa Cetunga, De Gola, oba severnokorejska Kim Džonga…

Putem ovih duhovitih i, na trenutke, bizarnih i apsurdnih avantura Junas Junason nas provodi kroz najznačajnije događaje i upoznaje nas sa ključnim ličnostima koje su oblikovale 20. vek. Istovremeno, knjiga nas tera da razmislimo o pravim vrednostima u životu i uči nas da razlikujemo stvari oko kojih je vredno upadati u vatru od onih koje nisu vredne naših živaca.

Nakon ove knjige Junason se seli na švedsko ostrvo Gotland gde piše romane Devojka koja je spasla kralja Švedske i Ubica Andeš i njegovi prijatelji (i poneki neprijatelj). Oba ova naslova su prevedena na srpski jezik i još uvek se mogu naći na rafovima knjižara. Junason nije imao nameru da napiše nastavak Stogodišnjaka. Ipak, publika i sam Alan Karlson mu nisu dali mira, a i svet je već dobro zakoračio u 21. vek. Vredelo je oštrim satiričnim perom i sporim Karlsonovim koracima preći i kroz njega.

Na početku romana Stojednogodišnjak koji je mislio da previše misli koji je u prevodu Dunje Đurević objavila izdavačka kuća EvroBook, Karlosona  zatičemo na Baliju gde sa najboljim prijateljem, mlađanim šezdesetogodišnjakom, Juliusom Jonsonom troši pare. Trošenje para vremenom postaje dosadno, a uskoro i nemoguće. Ali zašto brinuti kada postoje dobri vetrovi? Julijus je odlučio da svog najboljeg prijatelja obraduje rođendanskom proslavom u balonu. Naravno da nište ne ide onako kako je planirano tako da Alan i Julijus završavaju negde iznad, a ubrzo i na površini Tihog okeana. Ovde ih pokupi severnokorejski brod koji za potrebe ludila najnovijeg Kim Džonga prevozi četiri kilograma obogaćenog uranijuma u zemlju slobode i radosti. U novoj seriji smešnih i neverovatnih događaja i okolnosti Alan Karlson se ponovo bavi nuklearnim materijalom, susreće se sa svetskim liderima i putuje svetom, a beži i od nenonacista… U ovom romanu Junason se bavi zaoštravanjem sukoba između SAD i Severne Koreje, Trampovim tvitovanjem, novom liderkom slobodnog sveta Angelom Merkel kao i Vladimirom Vladimirovičem Putinom koji je, na svoju radost, otkrio kako da botovanjem potkopa demokratske poretke svojih dušmana.

PROČITAJTE I OVO:  Beogradska promocija novih knjiga Gorana Petrovića

Iako je pisana u istom stilu kao i prvenac ovaj nastavak kao i svaki nastavak pati od „sindroma nastavka“ i osećaja već viđenog i forsiranog. Koliko god se autor trudio da napiše isto (samo novo), uprkos upotrebi svih recepata iz prvog romana, to više nije to. Možda je razlog ovome i to što smo za razliku od prošlog romana gde je postojala i velika vremenska distanca između istorijskih događaja ovde direktno suočeni sa savremenim liderim…  ovaj… problemima čovečanstva, pa se gubi određena doza egzotike i romantizovanog pogleda na prošlost.

Uprkos svemu Stojednogodišnjak koji je mislio da previše misli je i dalje duhovita i zabavna satira koja pleni svojim stilom i načinom pripovedanja. U pitanju je priča koja nam  secira savremeni svet, svet u kome živimo, na hirurški precizan način. A Alan Karlson je i dalje veoma neodoljiv starčić koji nas uči da na život gledamo sa optimizmom i verom u sto drugi rođendan.

Piše: Milan Aranđelović