Foto: Promo

Mračna priča o usamljenosti i porodičnim vezama koje je teško prekinuti


Koje tajne kriju zidovi zapuštene seoske kuće u zabačenom kraju Švedske? Na ovo pitanje odgovor daje nagrađivana švedska autorka Stina Džekson u romanu Poslednji sneg, koju uje u svojoj ediciji Nordic noir objavila izdavačka kuća Dokaz.

Edesmark je izolovano selo na severu Švedske, u kojem su mnoge kuće napuštene ili polako propadaju. U jednoj od njih živi Liv sa sinom tinejdžerom Simonom i ostarelim ocem Vidarom. Oni su neobična porodica i Liv može da oseti poglede svojih komšija i kupaca na benzinskoj pumpi na kojoj radi noću – zna da su predmet lokalnih tračeva.

Svi se pitaju zašto je Liv ostala kraj dominantnog oca sve ove godine. I da li je istina da Vidar krije u kući malo bogatstvo? Njegove sumnjive poslovne odluke donele su mu tokom godina mnoštvo neprijatelja, a u maloj zajednici kakva je Edesmark svako svakog poznaje i niko ništa ne zaboravlja. Kada jedne noći Vidar nestane bez traga, u zajednicu se uvlači sve veći strah i nepoverenje…

Nakon velikog uspeha koji je postigla sa debitantskim romanom Srebrni put, Stina Džekson nam donosi mračnu, ali i dirljivu priču o povezanosti ljudi – sa mestom u kojem žive, ali i jednih sa drugima. Priču o tome do koje mere te spone mogu da budu čvrste, i koliko ih je teško raskinuti. Roman Poslednji sneg našao se u užem izboru za nagrade VLC Negra, Adlibris, Storytel, Knjiga godine, kao i za priznanje Švedske akademije kriminalističkih pisaca za najbolji švedski kriminalistički roman.

„Sa veštinom bez premca, Stina Džekson nas vodi kroz zajednicu koja besni u tišini, smeštena na ivici ponora loših uspomena. Poslednji sneg je remek-delo koje kipi od suza i krvi, ljubavi i očaja, utehe i besa, i sve one tame koja čini da svetlost još jače sija.” – Niklas Nat o Dag, švedski književnik

„Užasne stvari – zavisnost, nasilje, fizičko i mentalno zlostavljanje – Stina opisuje na tako činjeničan način, u tako savršenoj prozi, da ono što bi trebalo da bude nepodnošljivo postaje očaravajuće. Svaki lik, bio dobar ili loš, autorka tretira sa čistim saosećanjem koje implicira: ’Ne postoje čudovišta. Postoje samo ljudi.’ Efekat toga je kao da gledate grčku tragediju u režiji Ingmara Bergmana.” – The Times