25.09.2006 WARSZAWA - DUBRAVKA UGRESIC W KAWIARNI CZULY BARBARZYNCA FOT. MACIEJ ZIENKIEWICZ / AGENCJA GAZETA

Dubravka Ugrešić: Individualizam više nije u modi


Vaša “Kultura laži” je svojevremeno imala snažan odjek… Kako danas stoje stvari? Koliko se ta kultura laži razvila?

– Kultura laži je u punom cvatu. Danas više nijedna vijest u novinama nije istinita, čak ni ona najbanalnija, čak ni ona najbezazlenija. Na primjer, prije godinu dana u hrvatskim novinama osvanula je vijest da je u Makedoniji proradio vulkan, jedini vulkan na Balkanu. Nazvala sam prijateljicu u Skopje da je pitam kakav je to vulkan u Makedoniji, za koji do sada nismo znali. Neka rupica, rekla je, iz koje je prošištalo malo pare.

Šta je istina? Kako doći do nje danas?

– Tko želi saznati istinu, naći će je. Tko ne želi, taj će lijeno čekati da mu lokalni mediji sažvaću “istinu” i gurnu mu je tako sažvakanu u usta. A onda pitanje je za kojom vrstom istine žudite: ako vas zanima Severinin život, dobit ćete i više “istine” nego što trebate na dnevnoj bazi.

Na čemu radite trenutno?

– Na proznoj knjizi.

Šta vas danas najviše “provocira”?

– Nepravda, ljudska glupost i laž, kao i uvijek!

Odnos centra i margine tema su ovogodišnjeg Krokodil festivala, šta to podrazumeva u književnosti?

– Koliko god se mi ponašali kao da centar i periferija ne postoje, oni doista postoje. Centar ima u rukama višestruku moć: financijsku, tržišnu, medijsku. Periferija se bavi kulturnim aktivizmom. Aktivizam se ne plaća, što znači da kultura na periferiji ovisi o goloj ljudskoj izdržljivosti, i mrvicama koje kulturni manageri bacaju radnicima u kulturi sa svoga stola. Ovdje ne govorimo o estetskim vrijednostima. Centar, međutim, nameće i vrijednosne ljestvice. S obzirom da ima višestruku moć on može lako nametnuti i estetske vrijednosti, što s velikim zadovoljstvom i čini.

PROČITAJTE I OVO:  Peđa Trajković: "Bez Kerola i Lira ne bi bilo ni Letećeg cirkusa Montija Pajtona"

Čini se da živimo u društvu spektakla, može li kultura opstati u takvoj situaciji i odoleti izazovima da mu se i sama prikloni? Kako?

– Ako živimo u društvu spektakla, to samo znači da većina ljudi upravo to i želi, te da većina ljudi u takvom društvu uživa. Individualizam više nije u modi. Većina ljudi danas želi da budu kao i većina drugih ljudi, da budu masa, kolektiv, da se socijaliziraju na sve moguće načine, a načina ima mnogo. I kultura je jedan od načina socijalizacije. Književnost također. Svi čitamo Murakamija, jer svi čitamo Murakamija, svi, dakle, dijelimo tu kulturnu vrijednost. Ako u nekom kutu zemlje ljudi lijevaju sebi kante vode po glavi, iz ma kojeg to bilo razloga, onda će i ostatak svijeta lijevati sebi kante vode po glavi, zaboravivši na razloge. Globalizam je divan, internet je fantastičan, informacije putuju neviđenom brzinom, stvari se još nisu stigle ni dogoditi, a mi već znamo za njih. Nije li vrijeme da se zapitamo nismo li baš zbog toga postali gomila podložna brzoj fašizaciji?

Gde su nestali intelektualci? Zašto se ne čuju?

– Intelektualci nisu nestali, oni su tu. Među nama. Oni se ne čuju naprosto zato jer nema moćnih medijskih foruma s kojih bi se mogli čuti. Drugim riječima, netko je ukrao mikrofon! Mediji ne posvećuju dovoljno prostora ozbiljnim temama, a ako nešto prostora i ima, onda će ta mjesta popuniti tzv. kompatibilni intelektualci. Kod nas kompatibilni intelektualci moraju imati podobnu krvnu grupu, i moraju javno deklarirati svoju ljubav i lojalnost državi, vjeri i krvnoj grupi. Mi nemamo nezavisne intelektualce, naši intelektualci su plaćeni za to da imaju mišljenje. Da biste bili posve nezavisni, morate biti nezaposleni i pisati za internetske forume besplatno. Drugo, intelektualci su svugdje, pa i kod nas izgubili važnost. Prije nekog vremena neka me novinarka, koja je usput rečeno završila književnost, tražila za intervju. Gotovo da sam pristala, a onda se ispostavilo da novinarka od mene traži da joj objasnim “fenomen Severine”. Ja se još uvijek iščuđavam nad tom epizodom, dok drugi tvrde da je to normalno.

PROČITAJTE I OVO:  Tamara Kučan: "Najvažnije nam je da knjiga ode u prave ruke"

Da li je danas ovde uopšte moguća revolucija?

– Jest. Ali ako do nje dođe, bit će mrtvih kao nikada do sada.

Kako, iz svoje perspektive, vidite postjugoslovensko društvo u budućnosti?

– Nisam profet, pojma nemam. Ali zasada je bijedno, nazadno, lažljivo, potkupljivo i slugansko. Post-jugoslaveni su se pretvorili u papagaje koji ponavljaju to što njihovi sadašnji gospodari žele, čak i onda kada im gospodari umjesto kruha bacaju čavle.

Koji su, po vama, glavni problemi mladog sveta koji živi na području Balkana?

– Apatija, pragmatizam, intelektualna lijenost, nazadnost.

Šta biste im preporučili da čitaju?

– Sve!

Izvor: 24sata