Foto: Milan Aranđelović

N.P. Shonery: “Knjiga je razmišljanje, a razmišljanje je otpor i borba!”


Svako ko ga je upoznao reći će vam da je Nešo Popović Shonery sjajan lik. Inteligentan, zabavan, opušten, solidaran, dobar… Onaj koji juriša na vetrenjače istovremeno nedopuštajući da ga luda vremena izlude. Čovek koji je shvatio da je kompromis sa sopstvenom savešću jedini stvaran poraz i koji zato odbija da pristane na nešto tako. N.P. Shonery je nepopravljivi ljubitelj književnosti. Voli da čita, ali i da piše. Ove godine objavio je čak dve knjige. Više o tome saznaćemo od samog junaka ove priče.

Foto: Milan Aranđelović
  • Da li je tačno da kao najveće lično postignuće, u godini u kojoj ste objavili čak dve knjige, naveli bandži skok?

To je potpuno tačno, knjige mi nisu nepoznanica, ali bandži skok sam priželjkivao dvadeset godina.

  • Da li je uzbudljivije skakati bandži ili pisati knjige?

I pisanje i skakanje donosi uzbuđenje na različitim nivoima svesti i nesvesti. Međutim,  najuzbudljivije od svega je čekati i čitati komentare čitalaca kada knjiga započne svoj život. Bilo da su pohvale, bilo da su kritike, srce počne ubrzano da kuca, suše se usta…

  • Ako smo pisanje uporedili sa bandži skokovima, sa čime možemo uporediti izdavanje knjiga?

Pomislite samo na čišćenje šipka za džem, ili ručno mućenje domaćeg majoneza ili neki treći recept koji zateva neverovatno dugo i dosadno pripremanje. Izgubite silno vreme i živce, ali konačni reazultat bude bolji od svih očekivanja…

  • Ove godine ste objavili roman Krvavi potpis. U pitanju je Vaše samostalno izdanje i, koliko sam shvatio, neka vrsta nastavka Vašeg prvenca Drugo carstvo?

U pitanju je druga knjiga iz serijala o Jeleni Todorović, crvenokosoj inspektorki zelenih očiju. U Drugom carstvu je mučila muku sa teroristima, a u Krvavom potpisu pokušava da uhvati brutalnog i donekle atipičnog serijskog ubicu.

Jasna je stvar, da čim je u pitanju serijal, treba da postoji više od dve knjige, tako da sad razmišljam u koju nevolju da gurnem inspektorku u trećem romanu.

  • Kada ste objavili Drugo carstvo uporedili su Vas sa Denom Braunom? Da li je svaka sličnost slučajna ili ima tu nečega?

Nas dvojica smo slični kao jaja jajetu, osim što on ima nekoliko romana više i nekoliko desetina miliona dolara više od mene. Ali zato ja imam više kose i taman je to tu negde. A što se tiče naših knjiga, nadam se da kod čitalaca izazivaju istu želju za što bržim čitanjem…

  • Osim samostalnog izdanja, ove godine ste objavili i zbirku priča Nijanse zla. U pitanju je zajednički poduhvat više autora i autorki, čiji ste Vi idejni pokretač i, zapravo, Katica za sve?

I Katica, ali i kantica, da prostite…  Pre svega, idejni pokretači smo bili Petra Rapaić (spomenuta u pitanju dole) i moja malenkost. Želeli smo da okupimo drage pisce čija pisanija volimo i da svi pišu  na istu temu, uz slobodni izbor žanra. Oko te ideje smo uspeli da okupimo ozbiljna imena naše književne scene, ali i manje poznate pisce. Istovremeno, svaka priča je dobila posebnu ilsutraciju. Naravno, natovarili smo sami sebi pogolemi samar. Konačni rezultat ukazuje da je vredelo… Dvadeset i četiri priče na temu zla, dvadeset i četiri različite ilustracije…

  • Prošle godine ste zajedno sa Petrom Rapaić objavili roman Univerzum u nevolji. Kako ste podelili pisanje? Ona je pisala danju, a Vi noću ili..?
Foto: Privatna arhiva

Ona je pisala u svesku, pa na zajednički gugl dokument, ja sam pisao direktno tamo. Novi segment romana bi bio u nekoj veseloj boji, ako bi ga druga strana odobrila, prebacila bi u crno. Naravno, kakav je već red, odobravao sam sve što Petra napiše, a ona je na mojim delovima  vršila manje ili veće intervencije.

  • Kakve su bile reakcije na Univerzum u nevolji? Da li možemo očekivati nastavak?

Reakcije su bile (ne)očekivano dobre. Mi smo roman pisali jer nam je bilo zabavno, očekivali smo da će imati relativno skromnu, fantastičarsku publiku. Iznenadilo nas je da su Univerzum odlično prihvatili i ljudi, koji inače ne čitaju fantastiku.

Nastavak sledi. Trenutno je u (izuzetno) sporom procesu nastajanja.

  • Često se govori da „ljudi sve manje čitaju“, naročito kod nas. A onda takvim tvrdnjama se suprotstave masovne gužve na sajmovima knjiga i po knjižarama, naročito tokom Noći knjige. Koji je Vaš utisak? Da li se zaista ne čita i“samo se gledaju rijalitiji“ ili…?

Nezahvalno je tvrditi. Čini se da ima mnogo ljudi vole knjige i ideju koje one nose. Jer knjiga je razmišljanje (ko god da je napisao), a razmišljanje je otpor i borba.  Druga je stvar koliko čitaoci imaju vremena i snage za čitanje, suočeni svakodnevnicom (koja nije suviše ružičasta). Neosporno je da mnogi gledaju rijalitije, mada tu ne bih svrstao samo one o ljudima zatvorenim u kuću i slično, već treba dodati i rijaliti – skupština, politika, novine, izbori, društvne mreže…

  • Da li savremena domaća književnost, po kvalitetu, može da parira stranoj književnoj produkciji?

Teško je parirati stranoj produkciji i marketingu koji prati istu, pogotovo ako nemamo sistemsku podršku domaćoj književnosti od strane domaćih institucija, ali se svi borimo koliko možemo i kako znamo.  Domaća književnost je dobra i kako vreme prolazi sve je bolja. Čitaoci se sve više okreću piscima sa ovih prostora, te sa te strane nema bojazni. Poslednjih godina je osetno primetno povećano interesovanje za domaću književnost. Tome treba zahvaliti i društvenim mrežama, kao i grupama koje se bave domaćim piscima.

  • Vaše knjige često nađu svoj put i na „inostrano“ tržište kakvo je hrvatsko. Kolika je književna umreženost balkanskih naroda? Da li je Jugoslavija preživela na, tom nekom, književnom nivou?

U bivšim republikama SFRJ vlada ogromno interesovanje za pisce iz svih bivših Republika, a sadašnjih nazovi, država. To je i logično, jer ipak se lakše positovetiti sa nekom lokalnom radnjom i lokalnim piscem, nego sa tamo nekim u Švedskoj, italiji, Čileu, Čikagu…  Živela književna Jugoslavija. Najveći problem umrežavanju su ogromni troškovi poštarine. Opet, i tu treba biti kreativan i iznalaziti rešenja.

I u ovom slučaju su društvene mreže od ogromne koristi. Pre svega, upoznaju čitaoce sa ovih prostora (ne podnosim reč – region) sa novim knjigama, a zatim su od pomoći kada treba smisliti kako dopremiti knjige do čitalaca iz tzv. inostranstva.

  • Da li možete da nam otkrijete na čemu trenutno radite? Koji su Vaši naredni književni planovi?

Imam različite planove. Kratkoročni – i dalje pišem priče i tekstove za blog. U narednih godinu dana – Univerzum u nevolji 2 i zbirka Nijanse vremena. Obe ove knjige će nastati u saradnji sa Petrom Rapaić.

Razgovarao: Milan Aranđelović