dav

Glasnik preporučuje nova izdanja


Izdavačka kuća Službeni glasnik nedavno je objavila seriju novih naslova. Ovo je neki njihov izbor na koji žele da skrenu pažnju ljubiteljima pisane reči.

Jezik stvari, Dejan Suđić

Živimo u svetu koji se guši u predmetima. Ali šta oni govore o nama?

U knjizi Jezik stvari Dejan Suđić dekodira stvari koje nas okružuju: njihova skrivena značenja, naš odnos s njima, načine na koje oblikuju naše živote i zašto ih želimo.

U doba kada je reč „dizajner“ postala sinonim za cinično i manipulativno, autor ispituje šta stoji iza uspešnog dizajna i istražuje sukobljene tenzije između prave umetnosti i masovne proizvodnje. Danas se pojavljuju i nova pitanja koja zamenjuju ona iz estetike i tehnologije: kako se život može promeniti nabolje? Kako svet učiniti prijateljskim, a ljude srećnijim?

O tim novim zadacima i novim horizontima dizajna govori Dejan Suđić. Sjajan i hrabar, Jezik stvari definiše vizuelni rečnik našeg doba i pruža potpuno novi način gledanja na svet.

Život i pisma Petra Iljiča Čajkovskog, Modest Čajkovski

Životi slavnih stvaralaca – a naročito je to slučaj sa Petrom Iljičem Čajkovskim – retko su popločani slavnim i svetlucavim godinama. Najveći ruski kompozitor nije samo osporavan u svojoj okolini praktično od početka svoje stvaralačke karijere, već je najveća osporavanja doživeo od sebe sama. Ovo su samo neki delovi jedinstvene knjige koju držite u rukama.

„Ako sudbina bude htela da budem slavan, to će doći samo od sebe, iako je malo verovatno da ću to doživeti. Kada pomislite na to da tokom mojih mnogih poseta inostranstvu nisam posećivao uticajne ljude, slao im svoje kompozicije, da nisam radio na tome da u drugim zemljama postanem poznat, moramo biti zadovoljni svakim uspehom koje neka moja kompozicija ostvari. Mnogo je razloga zbog kojih se moja simfonijska dela retko mogu čuti u inostranstvu. Prvi razlog je to što sam Rus, što za posledicu ima to da me svi iz Zapadne Evrope gledaju sa predrasudama. Drugo, takođe zbog toga što sam Rus, u mojoj muzici ima nečeg egzotičnog, što je strancima nedostižno. Moja uvertira Romeo i Julija svirana je u svim prestonicama bez uspeha. Zviždali su joj u Beču i Parizu. Nedavno je slično prošla i u Drezdenu. „Moje ime je nepoznato u muzičkim krugovima u inostranstvu. Samo se nekoliko osoba posebno zanimalo mojom muzikom, namučivši se da uvrste moja dela u svoje koncertne programe; skoro svi su naišli na nepremostive prepreke. Nema sumnje da bih učinio dosta na širenju svojih dela kada bih išao po svim evropskim prestonicama, posećivao ’glavešine’ i predstavljao im svoju robu. Radije bih se odrekao svakog uživanja u životu nego to radio. Gospode bože! Ukoliko mi je suđeno da postanem slavan, to će doći polako ali sigurno. Istorija nam pokazuje da je uspeh koji je dugo odlagan dugotrajniji od onoga koji dođe brzo i iznenadno. Mnoga imena koja su odjekivala poznatošću u svojim generacijama, sada su potonula u okean zaborava.“

(Petar Iljič Čajkovski)

LAIBACH, Teodor Lorenčić

Foto-monografija o probijanju grupe LAIBACH kroz gvozdene zavese i dekonstrukciji zapadnog konzumerizma je „roudmuvi” priča o istorijskoj Occupied Europe Toure 1983, ilustrovana do sada neobjavljenim fotografijama iz Austrije, Mađarske, Istočne i Zapadne Nemačke, Poljske, Holandije, Engleske, koje je nakon skoro 40 godina obelodanio autor i učesnik turneje Teodor Lorenčić. Njegovo dokumentarno svedočanstvo i fotografije koje se više čitaju nego gledaju jasno pokazuju smeo umetnički koncept nastao iz dehumanizovanog sveta, čiji je LAIBACH nezaustavljivi kritičar.

Ime, simboli i nastupi uvek su im bili provokacija, jer je provokacija njihov umetnički kredo. Kroz osmišljen performans angažovanom muzikom iskazivali su stav prema savremenom svetu. Njihova umetnost nije nevina, ali nije ni kriva što je iskoristila poznatu ikonografiju da ukaže na apokaliptičnost istorije. Njihova pojava bila je negacija svega – muzike novog talasa kome su pripadali po godinama ali ne i po zvuku; socijalizma u kome su živeli prepoznajući totalitarizam; bratstva i jedinstva iza kojih se skrivao brutalni nacionalizam. Umarširali su na scenu udarajući podjednako snažno vojničkom levicom i desnicom. Umesto srpa i čekića na njihovim zastavama su krst i čekić. Koncert je performans. Arhivski snimci poletne omladine su im iza leđa, a ispred njih je masa koju postrojavaju pomoću megafona. Njihova pesma je komanda. Pokazuju nam rogove na koje ćemo se nabosti. (Posle Titove smrti neki novi lovci i lovokradice kreću u pohod i ponovo postajemo lovina.) Početkom osamdesetih LAIBACH je zabranjen zbog imena i militantnog nastupa, a već devedesetih svi u Jugoslaviji oblače uniforme i marširaju. Iz ilegale domogli su se političke karte Istoka i Zapada, predskazujući pad Berlinskog zida. Secirajući stvarnost do kosti, ogolili su sliku Istoka, ali i liberalnog kapitalizma kome izvrću utrobu, pa ih na Zapadu nazivaju „najopasnijom grupom na svetu“, koja „ukida države i stvara nove“. Četrdeset godina ne posustaje LAIBACH invazija koja pokreće lavine gde god i kad god odjekne njihov proročki glas.

Zapisi balkanista, Grupa autora

Balkanist.ru je adresa na kojoj od 2018. intelektualci, čija je profesija povezana s Balkanom, razmatraju pojave i traže odgovore na aktuelna pitanja koja se tiču Balkanskog poluostrva i susednih teritorija. Pred čitaocima je zbirka najboljih tekstova za period 2019–2021. po odabiru N. V. Bondarjova.

Teme iz oblasti istorije, politike, kulture, religije i svakodnevnog života obrađene su u člancima Irine Antanasijević (Univerzitet u Beogradu), Nikite Bondarjova (Ruski državni univerzitet za humanističke nauke), Jaroslava Višnjakova (Moskovski državni institut za međunarodne odnose), Jekaterine Entine (Viša škola ekonomije), Petra Iskenderova (Institut slavistike Ruske akademije nauka), osnivača Balkanista Olega Bondarenka, međunarodnih publicista Jevgenija Baranova, Igora Damjanoviča, Katarine i Dmitrija Lane i drugih.

Pored stručnih geopolitičkih analiza, putopisnih beležaka ruskih blogera i intervjua s ključnim ličnostima balkanskog političkog i kulturnog života, od glumca Miloša Bikovića, do lidera bosanskih Srba Milorada Dodika, ova knjiga pokriva opsežan spektar tema važnih širokom krugu čitalaca zainteresovanih za istoriju i savremene prilike na Balkanu.

Poredak i sloboda, Grupa autora

Večna igra. Utakmica koja traje. Poredak i sloboda.

Da li u korenu svakog konzervativizma počiva libertarijanizam ili se libertarijanizam u fundamentalnom smislu mora svesti na konzervativizam? Da li je pravo raspolaganja sobom, svojim telom i privatnom svojinom apsolutno pravo koje svaki civilizovani poredak mora da štiti? Postoje li drugi obziri – poput zajedništva, tradicije, religije – koji nadilaze skučenu perspektivu modernog čoveka? Ukratko, da li je sloboda teorijski starija od poretka, ili samo konkretno realizovani poredak, sa svojim vrednostima, institucijama i hijerarhijama, može biti osnov njene materijalizacije, njenog ostvarenja? Najzad, kako se različiti odgovori na ova pitanja mogu odraziti na probleme poput imigracije, ekologije, multikulturalizma, rodne ravnopravnosti, slabljenja suvereniteta nacionalnih država?

U ovoj knjizi o tome govore najistaknutiji predstavnici konzervativne i libertarijanske intelektualne tradicije.

Autori tekstova:

Ajn Rand, Aleksandar Gauland, Alen de Benoa, Andre F. Lihtšlag, Armin Moler, Beri Goldvoter, Dirdri Nensen Makloski, Hans Herman Hope, Eberhard Štraub, Edvard Fejzer, Entoni Danijels, Erik Lenert, Erik Riter fon Kinelt Ledin, Frenk S. Mejer, Fridrih August fon Hajek, Fridrih Romig, Gec Kubiček, Gerd-Klaus Kaltenbruner, Jerg Gvido Hilzman, Karl Šmit, Leo Brent Bozel Mlađi, Levelin H. Rokvel Mlađi, Ludvig fon Mizes, Majkl Oukšot, Mari Rotbard, Ralf Reiko, Rasel Kirk, Ričard M. Viver, Rodžer Skruton i Volter Blok.

Knez Pavle Karađorđević – jedna zakasnela biografija, Nil Balfur, Sali Mekej

Knez regent Pavle Karađorđević (1893–1976) jedna je od onih ličnosti novije istorije nedovoljno poznata široj domaćoj, ali i evropskoj javnosti. Decenijama stigmatizovan kao izdajnik koji je s Hitlerom pregovarao o sramnom Trojnom paktu, renesansni princ kojeg je više zanimala umetnost od politike i ratovanja, te uzurpator trona, spreman da otme krunu svom maloletnom sinovcu, kralju Petru II Karađorđeviću, knez Pavle je vremenom postao inkarnacija antiheroja. Kako se za života, pomiren sa sudbinom, ćutanjem branio od kleveta i podmetanja, slika o njemu bi još dugo ostala nepromenjena da Nil Balfur i Sali Makej nisu napisali ovu knjigu. Napisana u formi biografije, finim, nenametljivim stilom, zasnovana na sveobuhvatnim istraživanjima referentne građe, te seriji razgovora s knezom, članovima njegove porodice, ali i oponentima, važnim akterima društvenih strujanja i političkog života jednog dinamičnog vremena, knjiga Knez Pavle Karađorđević, jedna zakasnela biografija daje izuzetne uvide u život jednog čoveka u kontekstu izvanrednih izazova vremena u kojem se taj život odvijao. Ona je istovremeno osvrt na epohu svetskih ratova, revolucija i drastičnih promena sistema vrednosti, ali i intimna povest kompleksne ličnosti kojoj sudbina nije bila naklonjena.