Dimitrije Vojnov o knjizi “Labudoliki paunovi moraju umreti”


Pročitao sam roman Nevetovatnog Mikija LABUDOLIKI PAUNOVI MORAJU UMRETI. Dva od tri najkrupnija problema koja sam imao sa ovim romanom sadržana su u prethodnoj rečenici. Naslov knjige i piščev pseudonim sugerišu da je ovaj roman nešto neozbiljno čega se i sam autor distancira, dajući rukopisu odbojan naslov i potpisujući se prilično nesmotreno. Treći problem je sasvim očekivano u piščevoj inspiraciji imaginarijumom SPC kojim se poigrava u kreiranju svog sveta budućnosti. Iskreno, zapravo samom sebi delujem kao subjektivni komentator koji nema jake argumente kada kritikuje tu odluku. Naime, mislim da je koncept sveta budučnosti u kome visoka tehnologija postoji rame uz rame sa fanatičnom posvećenošću religiji vrlo zanimljiv i evociralo mi je utisak koji stvaraju pojedini radovi Jodorowskog. Ta mogućnost da svet doživi neslućeni napredak u tehnološkom pogledu a da sve dublje potone u represiju i svojevrsni antiintelektualizam i religijsko mračnjaštvo je vrlo moćna i moderna pretpostavka, kao kapitalizam bez demokratije koji je sve do pojave Signapura delovao nemoguće a sada imamo šta da vidimo i tamo i u Kini.

Uostalom Stiven Fraj u romanu STVARANJE ISTORIJE prikazuje svet koji je tehnološki umnogome napredniji od našeg ali u kome su pobedili nacisti.

Ono što mi zapravo smeta jeste činjenica da je poigravanje imaginarijumom SPCa, mnogo više nego samom religijom – čak naprotiv, rekao bih da je po svom moralnom kompasu ovaj roman dosta konzervativan, da ne kažem hrišćanski – više motivisano dnevnopolitičkim obračunom nego estetikom. Međutim, isto tako čini mi se da je estetika pobedila i do kraja romana, upravo taj svet u kome religija i visoka tehnologija stoje rame uz rame i to ne samo tehnologija kao takva već visokorazvijena tehnologija u mnogim blasfemičnim domenima poput kloniranja i bioinženjeringa zapravo prevladavaju i roman prestaje da bude anti-SPC paškvila.

PROČITAJTE I OVO:  Vrela srca: Knjiga vs. film

Međutim, svakako da će upravo taj anti-SPC momenat odbiti mnoge čitaoce što je šteta. Mada, isto tako, smatram da će mnoge čitaoce odbiti i pseudonim i naslov romana. No, ove dve preostale stvari su nešto što se može izmeniti u nekom drugom izdanju. Išao bih toliko daleko da izrazim nadu i da će to u drugom izdanju biti izmenjeno.

Ono što je primarni kvalitet ovog romana jeste nepretencioznost koja opet ne rezultira u banalnosti. Ovo je kratak roman koji se čita brzo, bestselerski, ali je opet vrlo underground, u najmanju ruku zato što nije debeo kao bestseler.

Drugi kvalitet koji je meni izuzetno važan jeste sveobuhvatna maštovitost ovog romana. Miki je odradio ozbiljan world-building sa ovim romanom i uprkos svim onim problemima koje imam sa anti-SPC sentimentom, lagao bih ako bih rekao da ne bih voleo da čitam još priča smeštenih u ovom svetu. Od samog uređenja sveta, preko miljea u koji je sve smešteno, sugerisanih urbanističkih rešenja, pa sve do tehničkih pronalazaka, retko kada sam sreo tako detaljno razrađen svet budućnosti u našoj prozi koji konzistentno uspeva da bude i zanimljiv u pogledu dizajna i SF zamisli i duhovit u pogledu satire.

Taj problem konzistentnosti na nivou satire koji muči većinu satiričnih SF romana, ovde biva lako prevaziđen na tri nivoa. Prvi je nivo naravno sama priča, drugi je milje koji utiče na unutrašnji život junaka a treći je sam pripovedački stil koji uspeva da “očisti” sve neobrađene ostatke.

Samim tim brojne aluzije na aktuelne događaje nisu efemerne kao sami događaji na koje se aludira. Naprotiv, iz priča koje se dešavaju danas i na koje pisac pokušava da referiše, razvija se nešto što ima trajniju vrednost. U tom pogledu, mogu da zamislim čitaoca koji neopterećenog sadašnjim trenutkom koji itekako dobro razume ovaj rukopis.

PROČITAJTE I OVO:  Problem sa PROBLEM TRI TELA

Ovaj roman je jedno od istovremeno najprijatnijih i najneprijatnijih iznenađenja na koja sam naišao. Prijatno zato to je reč o odličnoj knjizi. Neprijatno zato što mi se čini da bi mogao da odbije veliki broj ljudi zbog naslova, psuedonima i anti-SPC stava. Ipak, ko bude mogao da prevaziđe predrasude, i da se ne nervira previše, ima šta da pročita.

Napisano kao komentar Dimitrija Vojnova na sajtu Goodreads