Krajem ožujka ove godine Lupiga je u Hašanima, selu udaljenom tridesetak kilometara od Bosanske Krupe, na mjestu gdje je rođen Branko Ćopić zatekla tek gomilu kamenja za koju bi se teško moglo i pretpostaviti da su nekada uopće predstavljali kuću. Odmah pored, na urušenim zidovima nečega što je bila susjedna kuća, stajala je tabla s natpisom – „Kuća Branka Ćopića“. Tablu su, rekli su nam u Hašanima, na „pogrešnu“ kuću postavili od srama i zato da putnici namjernici ne bi lutali po selu tražeći nekadašnji dom velikog književnika.
Tek na požutjelim fotografijama koje nam je pokazao piščev rođak, Slobodan Ćopić, vidi se kako su te kuće nekada izgledale. Upravo on je još na, nakon rata formiranu, općinu Krupa na Uni prenio zemlju na kojoj se nalazi ono što je nekada bilo rodna kuća Branka Ćopića.
„Zemlju sam ja prenio na općinu, s ciljem da se napravi kuća i s jednim uslovom da to može biti samo u svrhu neke spomen kuće“, rekao na je tom prilikom. Radi se o točno 659 kvadratnih metara. No, s kućom se nakon toga nije događalo baš ništa. Sve što su vlasti napravile je to da su do sela doveli nekih deset kilometara asfalta koji vijuga negdje na entitetskoj međi, između Federacije BiH i Republike Srpske, a kojeg su pompozno nazvali Putem Branka Ćopića.
Mještani su nam se tada požalili kako se godinama pojavljuju informacije da su osigurana neka sredstva za izgradnju kuće, ali novac, kažu, nikada do sela nije došao. Već su i sami pomišljali organizirati neku akciju, ali činjenica da je zemljište sada općinsko u tome ih je sprječavala. Godinama su slušali obećanja da će se obnoviti ne samo kuća, već će se osnovati spomen područje koje bi trebalo nositi ime „Bašta sljezove boje“, a predviđalo bi i kulturne, etnološke, trgovačke i ugostiteljske sadržaje.
Da se čekalo lokalne vlasti ili one državne pitanje sličnih bi se priča još naslušali, ali kada već domaće vlasti ne znaju cijeniti svoje, kako sami vole govoriti, „najbolje sinove“, znaju to u dalekom Azerbejdžanu, u kojem s Bosnom i Hercegovinom nemaju skoro pa nikakve veze. No bez obzira na to, vlada te južnokavkaske države spremno je obećala donirati 80.000 konvertibilnih maraka, što je tek nešto manje od 40.000 eura, kako bi se obnovila Ćopićeva kuća.
Tu je informaciju s novinskom agencijom Tanjug podijelio Dušan Ilić, direktor fondacije Bašta sljezove boje, objasnivši da je sve realizirano u dogovoru predsjedavajućeg člana Predsjedništva BiH, Mladena Ivanića te veleposlanika Azerbejdžana u Bosni i Hercegovini, Eldara Humbat Oglu Hasanova.
Ilić je rekao kako bi se spomen područje trebalo prostirati na 36 hektara, a na njemu bi se izgradili objekti iz Ćopićeve pripovjedačke literature, ali i neki objekti koji bi bili pogodni da ugoste razne kulturne sadržaje. Što će biti od svega toga pokazat će vrijeme, ali činjenica da počast našem velikom piscu mora odati neka daleka i egzotična zemlja, jer to ovdje nitko nije u stanju, svakako je jedna velika pljuska svima onima koji u ovim krajevima imaju obraza da se nazivaju vlastima.
Izvor: Lupiga
