Crvena majica sa žutim krugom i crnim orlom često se može vidjeti za vrijeme toplih dana u našoj regiji. Veliki broj ljubitelja stripa zna o čemu se radi i često takvu pojavu propate glasnim uzvicima „Hiljadu mu skalpova“ ili „Svih mi bubnjeva Darkwooda“.

Riječ je, dakle, o majici i omiljenim uzrečicama Zagor Te Naya, kraće Zagora – Duha sa sjekirom koji je strip junak nastao u Italiji prije više od 50 godina, no i danas je omiljen na područjima rodne mu Italije, zapadnog Balkana, Turske…

Njegov idejni tvorac je Sergio Bonneli, a prvi crtač Gallieno Ferri koji za Al Jazeeru Balkans kaže kako nikada nije ni sanjao da će njegova djela postati tako popularna i da je veoma sretan što i danas generacije u državama bivše Jugoslavije odrastaju uz njegove junake iz stripa.

„U posljednje vrijeme često dobivam pozive da gostujem u državama koje su nastale raspadom nekadašnje Jugoslavije, kao i u turskom Istanbulu gdje me dočekuju kao pravu zvijezdu. Publike prekoputa Jadranskog mora i na Bosforu su tople i zanosne“, govori u intervjuu za Al Jazeeru Balkans.

„Bio sam sretan kada sam saznao da su moji likovi stigli do toliko čitatelja širom svijeta. Na počecima rada nisam nikada ni sumnjao da ću postati tako važan segment brojnih generacija koje su odrasle čitajući avanture mojih likova. Danas sam dirnut da znam da se to desilo.“

Pored Zagora, Ferri je zaslužan i za kreiranje još jednog poznatog lika iz italijanske škole stripa, Mister Noa, no njegovi počeci sežu još od godina nakon Drugog svjetskog rata.

„Rođen sam 1929. godine i imao sam 20 godina kada sam 1949. objavio svoj prvi strip kod jednog malog izdavača u Đenovi. To su bile postratne godine u Italiji i država se jako trudila da se oporavi nakon svog tog razaranja. Čak se i izdavaštvo vratilo, a pojavili su se i novi izdavači“, ističe Ferri.

„U jednom dnevnom listu u Đenovi se pojavio oglas kojim se traže mladi dizajneri kako bi crtali stripove. Ja sam se školovao za anketara i radio sam kao grafički dizajner. Javio sam se na oglas i predstavio se izvjesnom Giovanniju De Leu, poslovnom čovjeku iz svijeta izdavaštva koji mi je dao priliku uprkos mome manjku iskustva.“

Sa Ferrijem je realizirao dva projekta, „Zeleni fantom“ (ili „Zelena sablast) koji je imao deset epizoda, te „Crveno pero“ (šest epizoda). Također je radio i na tri strip serijala koji su u Italiju uvezeni iz Francuske, da bi 1953. stvorio lik Thunder Jacka koji je u Francuskoj zabilježio veliki uspjeh.

„Narednih deset godina sam radio za njega (De Lea), a potom, dosta duže, za francuskog izdavača sa kojim je De Leo bio partner, a taj Francuz se zvao Pierre Mouchot“, govori ovaj 86-godišnjak.

Umoran od problema koje je tada stvarala birokratija, te problema sa isplatama za one koji rade u inostranstvu, Ferri se odlučio 1960. godine vratiti u italijansko izdavaštvo.

„Tada sam se, u Milanu, upoznao sa Sergiom Bonellijem koji je u to vrijeme na trafike i prodajna mjesta slao stripove o Texu. Sergio, koji je bio skoro moj vršnjak, imao je dobru viziju mojih radova i odmah mi je dao nekoliko scenarija za strip.“

Već tada je Bonelli, po kojem sada izdavačka kuća nosi i ime (Sergio Bonelli Editore), imao ideju o novom strip junaku za nešto mlađu publiku.

„Sergio Bonelli, koji se tada kao scenarista potpisivao kao ‘Guido Nolitta’, dao mi je projekat o liku u stripu o kojem je dosta razmišljao. Iznio mi je svoje planove, namjere, želio se obratiti mlađoj publici od one koja je čitala Texa“, ističe.

Dodaje kako je na jedan segment posebno ponosan.

„Napravio sam nekoliko studija kako bih pokušao definirati kostim i kompletnu pojavu Zagora dok nisam konačno dobio pobjedničku kombinaciju. Ono što je posebno bitno, kreirao sam poseban dio svijeta, šume Darkwooda, kao doma Duha sa sjekirom.“

Veliki broj ljubitelja stripa također cijeni lik Jeromea Drakea – Mister Noa tačnije, američkog pilota koji živi i radi u Brazilu.

„Mister No se pojavio 15 godina kasnije, tačnije 1975. godine. U njegovom slučaju je bilo drugih dizajnera koji su asistirali u stvaranju ovog Bonellijevog junaka, a meni je dato samo kreiranje historije početaka, jer sigurno razumijete da se Mister No obraćao istoj publici kao i Zagor. Potom sam, sa velikim uživanjem, nacrtao više od stotine naslovnih stranica stripova.“

Vrijedi istaći da su na Mister Nou radili i drugi crtači, poput Alfreda Castellija (autora Martina Mysterea) i Tiziana Sclavija, crtača koji stoji iza Dylana Doga.

Današnji autori, pisci, crtači, scenografi lako mogu saznati da li su i koliko poznati, cijenjeni, citirani, koliko se njihova djela prate, gledaju, čitaju. Društvene mreže na internetu, kao i sama globalna mreža, odlični su načini informiranja.

Ferriju takva blagodat nije bila na raspolaganju, pa mu je trebalo dosta dugo da dozna koliko se čitateljima dopadaju Zagor, Mister No i drugi likovi na kojima je radio.

„Nikada nisam ni pomišljao da ću postati tako poznat! Šezdesetih godina su dizajneri marljivo radili jer nije bilo toliko stranica da se objasni priča i imali su veoma kratke rokove, pa tako nije bilo vremena da se misli o uspjehu. Bilo je veoma teško raditi za crtaćim stolom.“

„Nije bilo sajmova i konferencija gdje bi se autori mogli predstaviti širokoj javnosti. Tek kasnije, u 1970-im i kasnije otkrio sam ljubav koju čitatelji gaje ka mom radu“, kaže Ferri na kraju razgovora za Al Jazeeru.

Izvor: Al Jazeera

Comments

comments

Related Posts